1. PARALELNO DODAVANJE U KRETANJU
Dva igrača su razmaknuta 4-5 metara te naizmjenično primaju i dodaju loptu u kretanju srednjeg intenziteta prema suprotnim vratima. Smjer kretanja je okomit a smjer dodavanja paralelan u odnosu na vrata. Kretanje se izvodi od jednog do drugog vratarevog prostora tako da igrači održavaju isto rastojanje i paralelni položaj s vratima. Dodavanje lopte vrši se osnovnim načinom s ramena.
OSNOVNO DODAVANJE S RAMENA
Ovaj način dodavanja proistekao je iz prirodnog pokreta bacanja i najviše je zastupljen u rukometu. Izvodi se pretežito iz dijagonalnog stava, a ako se lopta dodaje na kraće udaljenosti, tada i iz paralelnog stava. Kod dodavanja na veće udaljenosti, kao pripremni položaj služi dijagonalni stav. Suprotno rame usmjereno je u pravac dodavanja, ruka s loptom odvodi se u zaručenje tako da dolazi do zakretanja trupa (zasuka) i odvođenja ramena ruke s loptom prema natrag. Lakat izbačajne ruke je u visini ramena tako da se lopta nalazi u visini glave, a podlaktica i nadlaktica zatvaraju kut od 90 stupnjeva. Iz tog položaja dolazi najprije do odsuka trupa, odnosno kretanja ramena izbačajne ruke prema naprijed dok se ramena osovina ne dovede u paralelni položaj, nakon čega se pokret izbačaja nastavlja u lakatnom zglobu kretanjem podlaktice prema naprijed u smjeru bacanja, a završava istovjetnim pokretom u zglobu šake, tako da su prsti na kraju izbačaja ispruženi u smjeru dodavanja. Vrlo je važno skladno djelovanje svih zglobova koje mora biti usmjereno u pravac bacanja, jer u protivnom dolazi do krivog okretanja lopte u stranu ili prema naprijed te neučinkovitog prijenosa sile na loptu, koja nije usmjerena u željenom pravcu. Okretanje lopte prema naprijed ili u stranu smatra se pogrešnim jer znatno otežava hvatanje lopte suigraču. Kod pravilnog dodavanja lopta u zraku mora mirovati i ne smije se okretati, odnosno smije samo imati okretanje prema natrag, koje se postiže tzv. otvaranjem dlana kod izbačaja, odnosno izbacivanjem zgloba šake prema naprijed, a odvođenjem dlana s loptom natrag i njegovog zaostajanja u trenutku izbačaja.
Dodavanje lopte na kraće udaljenosti može se bez poteškoće izvesti iz paralelnog stava. U tom slučaju nema odvođenja ramena izbačajne ruke natrag, već je ramena os paralelna i gotovo fiksirana, a bacanje se vrti pretežito iz zgloba lakta i zgloba šake. Osnovno dodavanje primjenjuje se u svim fazama igre u napadu, a osobito kod iznošenja lopte iz obrane u napad te organiziranog napada prilikom tzv. ubadanja. Ovo dodavanje je izuzetno precizno, osigurava dobru kontrolu lopte, a pripremni položaj ujedno omogućava i učinkovito šutiranje.
GREŠKE
dodavanje na stranu blizu protivniku
dodavanje na stranu suprotnu izbačajnoj ruci igrača koji prima loptu
neprecizno dodavanje predaleko od igrača
otkrivanje namjere i smjera dodavanja protivniku
prerano ili zakašnjelo dodavanje
spori let lopte
kriva rotacija lopte u stranu ili prema naprijed
nesinkronizirani izbačajni pokret u zglobovima ramena, lakta i šake
dodavanje lopte bez pretjecanja igraču u kretanju
krivi izbor načina dodavanja u odnosu na aktivnost protivničkih obrambenih igrača
2. PARALELNO ZABADANJE
Dva igrača međusobno su razmaknuta 4-5 metara i licem okrenuta vratima od kojih su udaljeni 11-12 metara. Naizmjenično primaju i dodaju loptu tako da je smjer kretanja lopte paralelan s vratima dok je kretanje igrača okomito, odnosno usmjereno prema vratima. Igrači obvezno moraju primati i dodavati loptu u kretanju prema naprijed. Nakon dodavanja igrač se natraške vrača bez lopte na polazni položaj i uspostavlja kretanje za naredno primanje i dodavanje lopte.
GREŠKE
prerano dodavanje lopte tako da igrač primi loptu u mjestu jer još nije uspostavio kretanje
prekasno dodavanje lopte tako da igrač koji prima loptu završi kretanje i čeka je u mjestu
dodavanje lopte iza, a ne ispred igrača
3. OSTAVLJANJE LOPTE S KRIŽANJEM
To je tehnički element kojim igrač ostavlja loptu u zraku suigraču, a najčešće se primjenjuje kod izmjene mjesta dva napadača u tzv. križanjima ili prilikom blokada kao sredstvo napada na individualnu ili kombiniranu obranu. Ostavljanje lopte izvodi se iz kretanju u dijagonalnom stavu tako da ruka u kojoj je lopta vrši polukružno kretanje unatrag od predručenja preko priručenja do zaručenja. Ruka je pri tom opružena a lopta se drži pothvatom na otvorenom dlanu. Iz zaručenja u visini ramena lopta se lagano izbacuje okomito u zrak kako bi je igrač koji dolazi sa strane mogao uhvatiti, najčešće jednom uz pomoć druge ili objema rukama. Ostavljene lopte uvijek se vrti suprotnom rukom u odnosu na iskoračnu nogu koja je dalja u odnosu na protivnika.
GREŠKE
ruka koja ostavlja loptu je pogrčena u laktu
previsoko izbačena lopta
ostavljanje lopte rukom koja je bliža protivniku
okretanje tijela za 180 stupnjeva i ostavljanje lopte u predručenju
4. OSNOVNI UDARAC S TLA
Ovaj udarac najčešće se primjenjuje kod realizacije s vanjskih pozicija. Izvodi se iz dijagonalnog stava u kojem je težina prebačena na zadnju nogu koja je malo pogrčena. Ruka kojom se izvodi bacanje opruža se i odvodi u krajnje zaručenje, a slobodna ruka pogrčena je u laktu i postavljena ispred tijela. Iz ovog pripremnog položaja započinje lančano djelovanje mišića opružača u okviru kinetičkog lanca, i to najprije mišića opružača skočnog zgloba, koljenog zgloba i zgloba kuka zadnje noge. Ovi pokreti dovode do okretanja trupa oko uzdužne osovine i izbacivanja kuka zadnje noge prema naprijed. Kretanje se nastavlja prenošenjem težine tijela na prednju nogu i izbacivanjem ramena ruke s loptom prema naprijed. Izbačajna ruka blago je pogrčena u laktu, tako da šaka s loptom zaostaje u odnosu na rame. Tek kada rame prijeđe poprečnu ravninu tijela, bacanje se završava lančanim kretanjem lakta, šake i na kraju prstiju u smjeru bacanja. Završnicu izbačaja prati i kretanje trupa prema naprijed, tako da dolazi do narušavanje ravnoteže koja se korigira iskorakom sukladne noge. Ovaj udarac je vrlo snažan i precizan jer mišićna sila djeluje na dugom putu. Osnovnim ili frontalnim bacanjem lopta se na gol upućuje pored i iznad glave, a najniže u visini ramena, što znači da je za razliku od ostalih udaraca s tla podlaktica izbačajne ruke u sredini izbačajnog pokreta okomita na podlogu.
GREŠKE
udarac se izvodi s noge sukladne izbačajnoj ruci
izostanak odraza zadnjom nogom na početku izbačaja i izbacivanja kuka naprijed
trup ne prati kretanje izbačajne ruke tako da težina ostaje na zadnjoj nozi
nepravilna usmjerenost završnice izbačaja koja uvjetuje neučinkovit prijenos snage izbačaja na loptu
zaustavljanje šake u trenutku izbačaja umjesto da nastavi kretanje bez lopte u smjeru bacanja
5. UDARAC IZ KORAKA SA SUKLADNE NOGE
Modificirani osnovni udarac se može izvesti i s noge sukladne izbačajnoj ruci. Takav udarac je brz i iznenadan za protivnika. Izvodi se iz brzog kretanja, tako da se maksimalno koriste inercijske sile. Pripremno zaručenje je manje naglašeno, a lakat izbačajne ruke pogrčeniji. Izbačaj započinje energičnim odsukom trupa i kretanjem ramena izbačajne ruke prema naprijed, a završava kretanjem lakta i šake u smjeru bacanja. Udarac se izvodi s iskoračne noge koja je sukladna u odnosu na izbačajnu ruku.
6. UDARAC IZ KORAKA PORED TIJELA
Ovaj udarac spada u red tehnički zahtjevnijih bacanja na gol, a najčešće ga primjenjuju vanjski igrači prilikom iznenadne realizacije pored ili između protivničkih braniča. Izvodi se iz zaleta koji može biti ostvaren bočno-dokoračnom (šase korak) ili prekoračno-zakoračnom (nordijski korak) tehnikom. Trokoračni zalet nordijskom tehnikom izvodi se iskorakom i poskokom na nozi suprotnoj od izbačajne ruke te prekorakom druge noge prema naprijed, na koju se doskoči. Po doskoku, ponovo se iskoračuje početnom nogom u smjeru bacanja, uz istovremeni zasuk trupa, tako da se tijelo dovodi u izbačajni dijagonalni stav. Kod zaleta šaseom iskoračuje se najprije sukladnom nogom u odnosu na izbačajnu ruku, nakon čega se istovremeno slobodna noga zamahom odvodi naprijed i gore, dok se na angažiranoj nozi vrši niski bočni poskok s doskokom na istu nogu, što je popraćeno i zasukom trupa. Zalet završava kontaktom slobodne noge s tlom i dolaskom u izbačajni stav. U izbačajnom stavu noge su znatno razmaknute, stopala usmjerena koso prema vani (kod šasea gotovo i okomita u odnosu na gol), a koljena blago pogrčena. Trup je zasukan unatrag, tako da ramena os leži na uzdužnoj ravnini, težina je na zadnjoj nozi, ruka s loptom je u krajnjem zaručenju i blago pogrčena u laktu, dok je slobodna ruka pogrčena i postavljena ispred tijela. Lopta se nalazi u visini između kuka i ramena, ovisno o željenoj visini udarca. Izbačaj započinje energičnim odrazom i ispružanjem zadnje noge, nakon čega slijedi izbacivanje kuka te noge prema naprijed pa okretanje trupa (odsuk) u istom smjeru i dovođenje ramene osi u poprečnu ravninu, uz prijenos težine tijela na iskoračnu nogu. Izbačaj se nastavlja kretanjem ramena izbačajne ruke prema naprijed, a završava istovjetnim kretanjem podlaktice i šake u smjeru bacanja, tako da je u trenutku izbačaja podlaktica paralelna s tlom.
GREŠKE
iskorak pogrešnom nogom
kratak iskorak koji uzrokuje nestabilnost u dijagonalnom stavu
nekorištenje odraza zadnje noge
izostanak izbacivanja kuka prema naprijed zadnje noge
neprebacivanje težine tijela na prednju nogu u završnici izbačaja tako da igrač u trenutku izbačaja "sjedi" na zadnjoj nozi
preuranjeni izbačaj lopte prije nego što rame izbačajne ruke prijeđe poprečnu ravninu
zaustavljanje pokreta lakta i šake u smjeru udarca, prije nego lopta napusti izbačajnu ruku
7. UDARAC S OTKLONOM
Ovaj način šutiranja često primjenjuju igrači kod realizacije s krilne pozicije s iste strane u odnosu na izbačajnu ruku (npr. dešnjak s desnog krila), kada žele što više otvoriti kut šutiranja, vanjski igrači kada nastoje otklonom izbjeći protivničkog braniča i šutirati pored njega te kružni napadači koji su uslijed ometanja prisiljeni iz pada ili skoka izvesti udarac u stranu suprotnu od izbačajne ruke. Ovaj udarac može se izvesti s poda (polueret) ili iz skoka (eret). Polueret se najčešće izvodi iz paralelnog stava, tako da se težina prebaci na suprotnu nogu u odnosu na izbačajnu ruku, nakon čega se izvodi uvjerljiv otklon trupa u lijevu stranu (za dešnjake), uz istovremeni zasuk, tako da se lijevo rame odvodi prema tlu, a desno rame prema tlu, ali i prema natrag. Ruka s loptom je gotovo ispružena i odvodi se maksimalno u lijevu stranu iznad glave. Zbog narušavanja ravnoteže koje nastaje otklonom trupa, slobodna desna noga se odnoženjem podiže od tla i zajedno s trupom dovodi u gotovo vodoravan položaj u odnosu na tlo. Izbačajni pokret započinje odsukom trupa, odnosno kretanjem desnog ramena u smjeru bacanja, a završava odgovarajućim djelovanjem podlaktice i šake u istom smjeru. Nakon izbačaja, igrač narušenu ravnotežu kompenzira prekorakom desne noge, a kod veće inercije, ako se udarac izvodi iz kretanja, zaustavljanje igrača može biti izvršeno i padom preko ramena. Eret, tj. udarac otklonom iz skoka, po položaju tijela identičan je polueretu, s tom razlikom što se bacanje izvodi u skoku, nakon odraza suprotnom nogom u odnosu na izbačajnu ruku, i doskokom na istu nogu.
GREŠKE
nedovoljno izražen otklon tijelom
noga sukladna izbačajnoj ruci ne odvaja se od tla
otklon bez istovremenog zasuka trupa
izbačajna ruka je nedovoljno ispružena u laktu i nalazi se u blizini glave
8. UDARAC IZ SKOKA
Osnovni udarac iz skoka najučestaliji je i najučinkovitiji način realizacije. Odraz može biti usmjeren pretežno u dalj, u vis ili dalj i vis istovremeno. Skok šut u dalj najčešće primjenjuju kružni napadači, vanjski napadači nakon prodora te igrači u protunapadu koji nastoje doći što bliže vrataru. U tom slučaju odraz se pretežito vrši u dalj pod kutom 20-30 stupnjeva i usmjeren je direktno prema golu. Skok-šut u vis primjenjuju vanjski igrači u nastojanju da se snažnim odrazom izdignu iznad protivničkih igrača u bloku i preko njih šutiraju. Odraz je usmjeren pretežito u vis pod kutom od 60-90 stupnjeva u pravcu vrata, ili pod određenim kutom u odnosu na gol, kako bi se izbjeglo eventualno naskakivanje na protivničkog braniča ili povećalo kut šutiranja. Udarac iz skoka usmjeren istovremeno u dalj i u vis koriste uglavnom igrači kod realizacije s krilnih pozicija, kada je skokom istovremeno potrebno što više otvoriti kut šutiranja, doći što bliže vrataru i izdići se što više iznad njega. U tom slučaju, odraz je usmjeren otprilike pod kutom od 45 stupnjeva koso u smjeru crte sedmerca, ako je zalet iz kornera. Ako je zalet iz pravca uzdužne crte igrač će također otvarati kut skokom u smjeru crte sedmerca, a ako to nije moguće uslijed obrambenog djelovanja protivničkog igrača, tada će odraz usmjeriti u pravcu vrata. U odnosu na trenutak izbačaja, razlikujemo šutiranje u uzlaznoj, silaznoj ili najvišoj točki skoka. Šutiranje u uzlaznoj putanji zbog svoje preuranjenosti često je neuspješno, osobito ako igrač otkrije smjer udarca, ali ga igrači ponekad upotrebljavaju upravo da bi iskoristili trenutnu nespremnost protivničkih braniča ili vratara. Udarcem u najvišoj točki skoka služe se vanjski pucači u nastojanju da realiziraju preko visokog obrambenog bloka. Realizacija u silaznoj putanji skoka javlja se kod krilnih igrača koji odgodom trenutka izbačaja lopte povećavaju kut šutiranja, a tzv. zadrška karakteristična je i za šut vanjskih igrača koji produžavanjem skoka izbjegavaju protivnički blok.
Osnovni udarac iz skoka, bez obzira na usmjerenost, započinje odrazom s noge suprotne izbačajnoj ruci. Odraz se vrši tzv. valjanjem počevši od pete preko stopala i prstiju i energičnim djelovanjem mišića opružača u skočnom zglobu te zglobu koljena i kuka. Odrazna noge je zato blago pogrčena u koljenu, dok se slobodna noga koja je nešto pogrčenija, zamahom odvodi naprijed i u stranu prema vani, pospješujući na taj način snagu odraza. Položaj tijela sličan je onom kod osnovnog bacanja s tla. Ruka s loptom i rame izbačajne ruke odvodi se u zaručenje, tako da je suprotno rame istureno prema naprijed, a trup uspravan. Izbačaj započinje okretanjem - odsukom trupa oko uzdužne osovine i kretanjem ramena izbačajne ruke prema naprijed. Ruka je tek blago pogrčena u laktu, tako da se lopta dovodi visoko iznad glave i sa strane, malo više od širine ramena. Kad izbačajno rame prijeđe poprečnu ravninu, bacanje se nastavlja kretanjem lakta i na kraju šake prema naprijed, popraćeno retroaktivnim kretanjem zamašne noge prema natrag i dolje, što pospješuje silu izbačaja. Prvi kontakt s podlogom kod doskoka ostvaruje se odraznom nogom. Osim osnovnog bacanja iz skoka razlikujemo i više njegovih modifikacija koje su karakteristične za pojedine igračke pozicije. Tako se na primjer skok s krilne pozicije, osim po usmjerenosti odraza koji mora biti i u dalj i vis pod 45 stupnjeva i usmjeren dijagonalno prema crti sedmerca radi otvaranja kuta, razlikuje i po položaju izbačajne ruke koja se odvodi više u stranu tako da je kod izbačaja lakat paralelan s tlom. Isto tako, zbog naglašenijeg zasuka trupa, nužno je prije izbačaja izvršiti izbacivanje kuka zamašne noge prema naprijed. Kada je kut šutiranja mali ili kada je zalet usmjeren koso prema golu, krilni igrači ponekad primjenjuju skok-šut odrazom s iste noge u odnosu na ruku u kojoj je lopta. Specifičan način šutiranja otklonom (eret), primjenjuju krilni igrači sa sukladnog krila (npr. dešnjak s desnog krila).Vanjski igrači nekad šutiraju iz odraza dvjema nogama u vis iz kratkog zaleta, dok kružni napadači koji nemaju vremena za zalet i ometani su od protivničkih braniča, znaju izvesti udarac iz skoka sunožnim odrazom, kada su bokom, pa čak i leđima okrenuti vratima.
GREŠKE (osnovna varijanta)
odraz s noge sukladne izbačajnoj ruci
odraz samo preko prstiju, a ne cijelim stopalom
doskok na suprotnu nogu
kriva usmjerenost odraza u odnosu na situacijsku okolnost u igri
nisko držanje lopte kod izbačaja (lakat ispod ramena)
nije prisutan zasuk trupa i odvođenje ramena izbačajne ruke prema natrag, već ramena os leži na poprečnoj ravnini
trup nije uspravan već otklonjenjen naprijed, natrag ili u stranu
neaktivna slobodna noga
9. UDARAC S PADOM (ROLANJE)
Udarac s padom obično primjenjuju kružni, a nešto rjeđe i krilni napadači. Kod krilnih igrača pad se više javlja kao posljedica kompenzacije inercijskih i gravitacijskih sila koje su naglašene zbog igračeva nastojanja da maksimalno poveća kut šutiranja. Osim toga do narušavanja inercijskih i gravitacijskih sila često dolazi i uslijed djelovanja protivničkih braniča, što posebno dolazi do izražaja kod kružnog napadača koji šut s padom primjenjuje, kako bi koristeći gravitaciju i dugotrajno djelovanje na loptu, povećao snagu udarca. Udarac se može izvesti iz različitih naprijed opisanih padova. Najčešće se realizira u padu iz skleka ili u padu s okretanjem tijela oko uzdužne osi koji je tehnički znatno zahtjevniji. Kod udarca u padu s rotacijom ili tzv. rolanja, nastoji se djelovanje sile teže pretvoriti u specifična rotacijska kretanja i tako bezbolno amortizirati silu pada. Rolanje započinje iz dijagonalnog stava s iskorakom lijeve noge (za dešnjaka) i spuštanjem središta težišta na niže. Dolazi zatim do pomicanja trupa i lijevog ramena prema naprijed i dolje, čime dolazi do narušavanja ravnoteže i odvajanja desne noge od tla te njenog odvođenja po polukružnoj putanji u desnu stranu ispred lijeve noge. Tijekom pada dolazi do izbacivanja desnog kuka, a zatim i odsuka trupa, na što se nadovezuje izbačajni pokret lakta i šake, tako da se izbačaj lopte vrši u trenutku kada tijelo pucača u odnosu na tlo zatvara kut 45-60 stupnjeva. Neposredno nakon izbačaja, dolazi najprije do kontakta stopala desne noge s podlogom koja se postavlja u prostor, a zatim i šake lijeve ruke, koja je radi bolje amortizacije pogrčena u laktu. Uslijed naglašenog odsuka trupa prilikom izbačaja, desno rame prestiže desnu nogu, što omogućava da se nakon ispuštanja lopte, desna ruka koja se savije u laktu postavi na pod neposredno do lijeve. Kontakt se najprije ostvaruje vanjskom stranom šake, a zatim podlaktice, lakta, ramena, lopatice i leđa. Ovi amortizirajući pokreti moraju biti usklađeni i prirodno nadovezani na cjelokupno prethodno kretanje, što osigurava da pad završi okretanjem tijela oko uzdužne osi. U trenutku kontakta desne ruke s tlom, treba privući lijevu nogu desnoj, što uz opružanje tijela omogućava nesmetanu rotaciju u koso u odnosu na vrata, onoliko puta koliko je potrebno da se igrač zaustavi. Ponekad se javljaju situacije kada zbog velike brzine kretanja, igrač opisanim načinom ne može kompenzirati inercijske sile, što je npr. slučaj kod šuta s krilnih pozicija ili iz protunapada.Tada se primjenjuje modificirano rolanje koje se od opisanog razlikuje po tome što je tijelo pogrčeno pa se rotacija uglavnom odvija preko ramena izbačajne ruke kao kod pada u judu (slika 9).
GREŠKE (osnovna varijanta)
visok položaj težišta tijela u stavu prije pada
pogrčeno, a ne ispruženo tijelo u padu
izbačaj se ne vrši tijekom, već prije pada
nepravilno odvođenje zamašne noge
izbačajna ruka kod kontakta s tlom je ispružena, a ne pogrčena
postavljanje izbačajne ruke na tlo iza druge ruke, što dovodi do pada na rame i ozljeđivanja
pogrčeno, a ne ispruženo tijelo kod okretanja
okretanje tijela ne odvija se koso, već okomito ili paralelno u odnosu na vrata
10. VARKA JEDNOSTRUKE PROMJENE PRAVCA KRETANJA
Ovo je najučestalija i najjednostavnija varka. Iz paralelnog stava vrši se iskorak u stranu suprotnu od izbačajne ruke (lažni dio). Težina se prebacuje na iskoračnu nogu koja je blago pogrčena u koljenu uz istovremeni mali otklon trupa prema toj nozi. Izvršni dio varke započinje snažnim ispružanjem iskoračne noge i otklanjanjem trupa u suprotnu stranu te prebacivanjem težine na drugu nogu. Iskoračna noga prekorakom se postavlja ispred stajne noge i to u stranu prema izbačajnoj ruci (drugi korak) čime se ostvaruje prolaz u suprotnu stranu od lažne namjere, odnosno u stranu izbačajne ruke.
11. VARKA LAŽNOG UDARCA - PROLAZ NA SUPROTNU STRANU
Varka započinje iz dijagonalnog stava iskorakom suprotne noge u odnosu na izbačajnu ruku koja je u krajnjem zaručenju (prvi korak).Slijedi uvjerljiv zamah ruke s loptom kao da se radi o stvarnom bacanju na gol koje se izvodi na strani izbačajne ruke u visini glave, pri čemu se težina prenosi na iskoračnu nogu (lažna faza). Pri kraju lažnog izbačaja, kada je lakat prešao poprečnu ravninu, dolazi do naglog zaustavljanja izbačajnog pokreta (stvarna faza), zakretanja tijela oko uzdužne osi za 180 stupnjeva, koje je potpomognuto inercijom lažnog izbačaja te iskoraka drugom nogom ispred stajne (drugi korak), čime se branič zaobilazi sa suprotne strane u odnosu na lažni dio varke. Prilikom zakretanja tijela ruka s loptom je znatno pogrčena u laktu i postavljena ispred tijela u visini ramena, tako da je zaštićena od protivnika. Slijedi iskorak stajnom nogom u istom smjeru (treći korak), čime se igrač dovodi u odgovarajući dijagonalni stav i završava prolazom pored braniča na suprotnoj strani od izbačajne ruke.
12.VARKA LAŽNOG UDARCA I LAŽNE PROMJENE PRAVCA KRETANJA
Varka započinje iz dijagonalnog stava s iskorakom suprotne noge u odnosu na izbačajnu ruku koja je u krajnjem zaručenju (prvi korak). Slijedi uvjerljiv zamah ruke s loptom kao da se radi o stvarnom bacanju na gol, koje se izvodi na strani izbačajne ruke u visini glave pri čemu se težina prenosi na iskoračnu nogu (prva lažna faza). Pri kraju lažnog izbačaja kada je lakat prešao poprečnu ravninu dolazi do naglog zaustavljanja izbačajnog pokreta, trenutnog prebacivanja težine na zadnju nogu te kratkog kliznog koraka iskoračnom nogom u suprotnu stranu od izbačajne ruke (drugi korak). Težina se prebacuje na iskoračnu nogu koja se pogrči uz blagi otklon trupa na tu stranu (druga lažna faza). Stvarna faza započinje odrazom s iskoračne noge, otklonom trupa u suprotnu stranu te iskorakom iste noge u suprotnu stranu ispred stajne noge (treći korak) čime se branič zaobilazi na strani izbačajne ruke, odnosno na strani prve lažne namjere.
13. VARKA OTKLONOM TIJELA
Varka se provodi iz paralelnog stava tako da se najprije prenese težina tijela na nogu sukladnu izbačajnoj ruci i izvrši blagi otklon trupa na stranu izbačajne ruke (lažna faza). Potom slijedi nagli prijenos težine tijela na drugu nogu kojom se iskoračuje naprijed i u stranu suprotnu od izbačajne ruke, uz naglašeni otklon i zasuk trupa u istom smjeru. Ruka s loptom se ispruži i izvodi kružni pokret poput zaveslaja iznad glave kako bi se zaobišao branič (izvršna faza). Za to vrijeme slobodna ruka je pogrčena u laktu i nalazi se ispred tijela tako da se može postaviti preko braničeve ruke čime ga se ometa u obrambenom djelovanju. Drugi korak se izvodi nogom koja je sukladna izbačajnoj ruci i to u smjeru vrata, nakon čega slijedi i treći korak drugom nogom.
13.a VARKA OTKLONOM I OKRETOM
Ova varka je produžena varijanta prethodne, a izvodi se kada igrač primjenjujući naprijed opisanu varku nije u mogućnosti proći braniča na suprotnu stranu od izbačajne ruke zbog njegovog efikasnog obrambenog djelovanja. Stoga nakon svih izvršenih radnji kao u prethodnoj varci, zaključno do iskoraka sukladnom nogom u odnosu na izbačajnu ruku, koji u ovom slučaju znači završetak druge lažne faze, dolazi do prebacivanja težine na tu nogu i njenog blagog pogrčenja. Iz ovakvog dijagonalnog stava u kojem je rame izbačajne ruke istureno naprijed, započinje izvršna faza ispružanjem iskoračne noge, prebacivanjem težine tijela na zadnju nogu te okretanje tijela oko uzdužne osi na prednjem dijelu stopala stajne noge za gotovo 360 stupnjeva. Iskoračna noga se odvaja od tla i nakon zamaha po kružnoj putanji kojim se pospješuje okret, postavlja na tlo ispred stajne noge na drugu stranu od braniča (drugi korak). Tijekom okreta slobodna ruka je aktivna i postavljena iznad protivnikove. Nakon što je branič zaobiđen, iskoračuje se stajnom nogom (treći korak) prema naprijed, tako da se u konačnici prolaz ostvaruje na strani izbačajne ruke.
14. VARKA DVOSTRUKE PROMJENA PRAVCA KRETANJA
Iz paralelnog stava izvodi se iskorak u stranu izbačajne ruke (prvi korak - prva lažna faza). Težina se prebacuje na iskoraknu nogu koja se blago pogrči uz istovremeni otklon trupa prema toj nozi. Slijedi snažno ispružanje te noge, otklon tijela na suprotnu stranu, iskorak drugom nogom u smjeru suprotnom od izbačajne ruke (drugi korak - druga lažna faza) te prebacivanje težine na tu nogu i njeno blago pogrčenje. Stvarna faza (treći korak) započinje ispružanjem iskoračne noge, otklanjanjem trupa na suprotnu stranu i prebacivanjem težine tijela na drugu nogu, a završava prekorakom iskoračne noge koja se postavlja ispred stajne noge i to u stranu prema izbačajnoj ruci, čime se ostvaruje prolaz na istu stranu u odnosu na prvu lažnu namjeru, odnosno u stranu izbačajne ruke.
15. VARKA LAŽNOG UDARCA - OKRET U SUPROTNU STRANU
Varka započinje iz dijagonalnog stava s iskorakom suprotne noge u odnosu na izbačajnu ruku koja je u maksimalnom zaručenju (prvi korak). Slijedi uvjerljiv zamah ruke s loptom kao da se radi o stvarnom bacanju na gol, koje se izvodi u visini glave na strani izbačajne ruke, pri čemu se težina prenosi na iskoraknu nogu (prva lažna faza). Pri kraju lažnog bacanja, kada je lakat prešao poprečnu ravninu započinje stvarna faza, najprije zaustavljanjem izbačajnog pokreta, nakon čega slijedi okretanje tijela oko uzdužne osi unatrag na prednjem dijelu stopala iskorakne noge za 360 stupnjeva. Zakretanje završava iskorakom slobodne noge prema naprijed (drugi korak), čime se brani zaobilazi sa suprotne strane u odnosu na izbačajnu ruku. Slijedi potom i treći korak stajnom nogom u istom smjeru, čime se napadač dovodi u odgovarajući dijagonalni stav, a prolaz završava na suprotnoj strani u odnosu na lažnu namjeru.
Dva igrača su razmaknuta 4-5 metara te naizmjenično primaju i dodaju loptu u kretanju srednjeg intenziteta prema suprotnim vratima. Smjer kretanja je okomit a smjer dodavanja paralelan u odnosu na vrata. Kretanje se izvodi od jednog do drugog vratarevog prostora tako da igrači održavaju isto rastojanje i paralelni položaj s vratima. Dodavanje lopte vrši se osnovnim načinom s ramena.
OSNOVNO DODAVANJE S RAMENA
Ovaj način dodavanja proistekao je iz prirodnog pokreta bacanja i najviše je zastupljen u rukometu. Izvodi se pretežito iz dijagonalnog stava, a ako se lopta dodaje na kraće udaljenosti, tada i iz paralelnog stava. Kod dodavanja na veće udaljenosti, kao pripremni položaj služi dijagonalni stav. Suprotno rame usmjereno je u pravac dodavanja, ruka s loptom odvodi se u zaručenje tako da dolazi do zakretanja trupa (zasuka) i odvođenja ramena ruke s loptom prema natrag. Lakat izbačajne ruke je u visini ramena tako da se lopta nalazi u visini glave, a podlaktica i nadlaktica zatvaraju kut od 90 stupnjeva. Iz tog položaja dolazi najprije do odsuka trupa, odnosno kretanja ramena izbačajne ruke prema naprijed dok se ramena osovina ne dovede u paralelni položaj, nakon čega se pokret izbačaja nastavlja u lakatnom zglobu kretanjem podlaktice prema naprijed u smjeru bacanja, a završava istovjetnim pokretom u zglobu šake, tako da su prsti na kraju izbačaja ispruženi u smjeru dodavanja. Vrlo je važno skladno djelovanje svih zglobova koje mora biti usmjereno u pravac bacanja, jer u protivnom dolazi do krivog okretanja lopte u stranu ili prema naprijed te neučinkovitog prijenosa sile na loptu, koja nije usmjerena u željenom pravcu. Okretanje lopte prema naprijed ili u stranu smatra se pogrešnim jer znatno otežava hvatanje lopte suigraču. Kod pravilnog dodavanja lopta u zraku mora mirovati i ne smije se okretati, odnosno smije samo imati okretanje prema natrag, koje se postiže tzv. otvaranjem dlana kod izbačaja, odnosno izbacivanjem zgloba šake prema naprijed, a odvođenjem dlana s loptom natrag i njegovog zaostajanja u trenutku izbačaja.
Dodavanje lopte na kraće udaljenosti može se bez poteškoće izvesti iz paralelnog stava. U tom slučaju nema odvođenja ramena izbačajne ruke natrag, već je ramena os paralelna i gotovo fiksirana, a bacanje se vrti pretežito iz zgloba lakta i zgloba šake. Osnovno dodavanje primjenjuje se u svim fazama igre u napadu, a osobito kod iznošenja lopte iz obrane u napad te organiziranog napada prilikom tzv. ubadanja. Ovo dodavanje je izuzetno precizno, osigurava dobru kontrolu lopte, a pripremni položaj ujedno omogućava i učinkovito šutiranje.
GREŠKE
dodavanje na stranu blizu protivniku
dodavanje na stranu suprotnu izbačajnoj ruci igrača koji prima loptu
neprecizno dodavanje predaleko od igrača
otkrivanje namjere i smjera dodavanja protivniku
prerano ili zakašnjelo dodavanje
spori let lopte
kriva rotacija lopte u stranu ili prema naprijed
nesinkronizirani izbačajni pokret u zglobovima ramena, lakta i šake
dodavanje lopte bez pretjecanja igraču u kretanju
krivi izbor načina dodavanja u odnosu na aktivnost protivničkih obrambenih igrača
2. PARALELNO ZABADANJE
Dva igrača međusobno su razmaknuta 4-5 metara i licem okrenuta vratima od kojih su udaljeni 11-12 metara. Naizmjenično primaju i dodaju loptu tako da je smjer kretanja lopte paralelan s vratima dok je kretanje igrača okomito, odnosno usmjereno prema vratima. Igrači obvezno moraju primati i dodavati loptu u kretanju prema naprijed. Nakon dodavanja igrač se natraške vrača bez lopte na polazni položaj i uspostavlja kretanje za naredno primanje i dodavanje lopte.
GREŠKE
prerano dodavanje lopte tako da igrač primi loptu u mjestu jer još nije uspostavio kretanje
prekasno dodavanje lopte tako da igrač koji prima loptu završi kretanje i čeka je u mjestu
dodavanje lopte iza, a ne ispred igrača
3. OSTAVLJANJE LOPTE S KRIŽANJEM
To je tehnički element kojim igrač ostavlja loptu u zraku suigraču, a najčešće se primjenjuje kod izmjene mjesta dva napadača u tzv. križanjima ili prilikom blokada kao sredstvo napada na individualnu ili kombiniranu obranu. Ostavljanje lopte izvodi se iz kretanju u dijagonalnom stavu tako da ruka u kojoj je lopta vrši polukružno kretanje unatrag od predručenja preko priručenja do zaručenja. Ruka je pri tom opružena a lopta se drži pothvatom na otvorenom dlanu. Iz zaručenja u visini ramena lopta se lagano izbacuje okomito u zrak kako bi je igrač koji dolazi sa strane mogao uhvatiti, najčešće jednom uz pomoć druge ili objema rukama. Ostavljene lopte uvijek se vrti suprotnom rukom u odnosu na iskoračnu nogu koja je dalja u odnosu na protivnika.
GREŠKE
ruka koja ostavlja loptu je pogrčena u laktu
previsoko izbačena lopta
ostavljanje lopte rukom koja je bliža protivniku
okretanje tijela za 180 stupnjeva i ostavljanje lopte u predručenju
4. OSNOVNI UDARAC S TLA
Ovaj udarac najčešće se primjenjuje kod realizacije s vanjskih pozicija. Izvodi se iz dijagonalnog stava u kojem je težina prebačena na zadnju nogu koja je malo pogrčena. Ruka kojom se izvodi bacanje opruža se i odvodi u krajnje zaručenje, a slobodna ruka pogrčena je u laktu i postavljena ispred tijela. Iz ovog pripremnog položaja započinje lančano djelovanje mišića opružača u okviru kinetičkog lanca, i to najprije mišića opružača skočnog zgloba, koljenog zgloba i zgloba kuka zadnje noge. Ovi pokreti dovode do okretanja trupa oko uzdužne osovine i izbacivanja kuka zadnje noge prema naprijed. Kretanje se nastavlja prenošenjem težine tijela na prednju nogu i izbacivanjem ramena ruke s loptom prema naprijed. Izbačajna ruka blago je pogrčena u laktu, tako da šaka s loptom zaostaje u odnosu na rame. Tek kada rame prijeđe poprečnu ravninu tijela, bacanje se završava lančanim kretanjem lakta, šake i na kraju prstiju u smjeru bacanja. Završnicu izbačaja prati i kretanje trupa prema naprijed, tako da dolazi do narušavanje ravnoteže koja se korigira iskorakom sukladne noge. Ovaj udarac je vrlo snažan i precizan jer mišićna sila djeluje na dugom putu. Osnovnim ili frontalnim bacanjem lopta se na gol upućuje pored i iznad glave, a najniže u visini ramena, što znači da je za razliku od ostalih udaraca s tla podlaktica izbačajne ruke u sredini izbačajnog pokreta okomita na podlogu.
GREŠKE
udarac se izvodi s noge sukladne izbačajnoj ruci
izostanak odraza zadnjom nogom na početku izbačaja i izbacivanja kuka naprijed
trup ne prati kretanje izbačajne ruke tako da težina ostaje na zadnjoj nozi
nepravilna usmjerenost završnice izbačaja koja uvjetuje neučinkovit prijenos snage izbačaja na loptu
zaustavljanje šake u trenutku izbačaja umjesto da nastavi kretanje bez lopte u smjeru bacanja
5. UDARAC IZ KORAKA SA SUKLADNE NOGE
Modificirani osnovni udarac se može izvesti i s noge sukladne izbačajnoj ruci. Takav udarac je brz i iznenadan za protivnika. Izvodi se iz brzog kretanja, tako da se maksimalno koriste inercijske sile. Pripremno zaručenje je manje naglašeno, a lakat izbačajne ruke pogrčeniji. Izbačaj započinje energičnim odsukom trupa i kretanjem ramena izbačajne ruke prema naprijed, a završava kretanjem lakta i šake u smjeru bacanja. Udarac se izvodi s iskoračne noge koja je sukladna u odnosu na izbačajnu ruku.
6. UDARAC IZ KORAKA PORED TIJELA
Ovaj udarac spada u red tehnički zahtjevnijih bacanja na gol, a najčešće ga primjenjuju vanjski igrači prilikom iznenadne realizacije pored ili između protivničkih braniča. Izvodi se iz zaleta koji može biti ostvaren bočno-dokoračnom (šase korak) ili prekoračno-zakoračnom (nordijski korak) tehnikom. Trokoračni zalet nordijskom tehnikom izvodi se iskorakom i poskokom na nozi suprotnoj od izbačajne ruke te prekorakom druge noge prema naprijed, na koju se doskoči. Po doskoku, ponovo se iskoračuje početnom nogom u smjeru bacanja, uz istovremeni zasuk trupa, tako da se tijelo dovodi u izbačajni dijagonalni stav. Kod zaleta šaseom iskoračuje se najprije sukladnom nogom u odnosu na izbačajnu ruku, nakon čega se istovremeno slobodna noga zamahom odvodi naprijed i gore, dok se na angažiranoj nozi vrši niski bočni poskok s doskokom na istu nogu, što je popraćeno i zasukom trupa. Zalet završava kontaktom slobodne noge s tlom i dolaskom u izbačajni stav. U izbačajnom stavu noge su znatno razmaknute, stopala usmjerena koso prema vani (kod šasea gotovo i okomita u odnosu na gol), a koljena blago pogrčena. Trup je zasukan unatrag, tako da ramena os leži na uzdužnoj ravnini, težina je na zadnjoj nozi, ruka s loptom je u krajnjem zaručenju i blago pogrčena u laktu, dok je slobodna ruka pogrčena i postavljena ispred tijela. Lopta se nalazi u visini između kuka i ramena, ovisno o željenoj visini udarca. Izbačaj započinje energičnim odrazom i ispružanjem zadnje noge, nakon čega slijedi izbacivanje kuka te noge prema naprijed pa okretanje trupa (odsuk) u istom smjeru i dovođenje ramene osi u poprečnu ravninu, uz prijenos težine tijela na iskoračnu nogu. Izbačaj se nastavlja kretanjem ramena izbačajne ruke prema naprijed, a završava istovjetnim kretanjem podlaktice i šake u smjeru bacanja, tako da je u trenutku izbačaja podlaktica paralelna s tlom.
GREŠKE
iskorak pogrešnom nogom
kratak iskorak koji uzrokuje nestabilnost u dijagonalnom stavu
nekorištenje odraza zadnje noge
izostanak izbacivanja kuka prema naprijed zadnje noge
neprebacivanje težine tijela na prednju nogu u završnici izbačaja tako da igrač u trenutku izbačaja "sjedi" na zadnjoj nozi
preuranjeni izbačaj lopte prije nego što rame izbačajne ruke prijeđe poprečnu ravninu
zaustavljanje pokreta lakta i šake u smjeru udarca, prije nego lopta napusti izbačajnu ruku
7. UDARAC S OTKLONOM
Ovaj način šutiranja često primjenjuju igrači kod realizacije s krilne pozicije s iste strane u odnosu na izbačajnu ruku (npr. dešnjak s desnog krila), kada žele što više otvoriti kut šutiranja, vanjski igrači kada nastoje otklonom izbjeći protivničkog braniča i šutirati pored njega te kružni napadači koji su uslijed ometanja prisiljeni iz pada ili skoka izvesti udarac u stranu suprotnu od izbačajne ruke. Ovaj udarac može se izvesti s poda (polueret) ili iz skoka (eret). Polueret se najčešće izvodi iz paralelnog stava, tako da se težina prebaci na suprotnu nogu u odnosu na izbačajnu ruku, nakon čega se izvodi uvjerljiv otklon trupa u lijevu stranu (za dešnjake), uz istovremeni zasuk, tako da se lijevo rame odvodi prema tlu, a desno rame prema tlu, ali i prema natrag. Ruka s loptom je gotovo ispružena i odvodi se maksimalno u lijevu stranu iznad glave. Zbog narušavanja ravnoteže koje nastaje otklonom trupa, slobodna desna noga se odnoženjem podiže od tla i zajedno s trupom dovodi u gotovo vodoravan položaj u odnosu na tlo. Izbačajni pokret započinje odsukom trupa, odnosno kretanjem desnog ramena u smjeru bacanja, a završava odgovarajućim djelovanjem podlaktice i šake u istom smjeru. Nakon izbačaja, igrač narušenu ravnotežu kompenzira prekorakom desne noge, a kod veće inercije, ako se udarac izvodi iz kretanja, zaustavljanje igrača može biti izvršeno i padom preko ramena. Eret, tj. udarac otklonom iz skoka, po položaju tijela identičan je polueretu, s tom razlikom što se bacanje izvodi u skoku, nakon odraza suprotnom nogom u odnosu na izbačajnu ruku, i doskokom na istu nogu.
GREŠKE
nedovoljno izražen otklon tijelom
noga sukladna izbačajnoj ruci ne odvaja se od tla
otklon bez istovremenog zasuka trupa
izbačajna ruka je nedovoljno ispružena u laktu i nalazi se u blizini glave
8. UDARAC IZ SKOKA
Osnovni udarac iz skoka najučestaliji je i najučinkovitiji način realizacije. Odraz može biti usmjeren pretežno u dalj, u vis ili dalj i vis istovremeno. Skok šut u dalj najčešće primjenjuju kružni napadači, vanjski napadači nakon prodora te igrači u protunapadu koji nastoje doći što bliže vrataru. U tom slučaju odraz se pretežito vrši u dalj pod kutom 20-30 stupnjeva i usmjeren je direktno prema golu. Skok-šut u vis primjenjuju vanjski igrači u nastojanju da se snažnim odrazom izdignu iznad protivničkih igrača u bloku i preko njih šutiraju. Odraz je usmjeren pretežito u vis pod kutom od 60-90 stupnjeva u pravcu vrata, ili pod određenim kutom u odnosu na gol, kako bi se izbjeglo eventualno naskakivanje na protivničkog braniča ili povećalo kut šutiranja. Udarac iz skoka usmjeren istovremeno u dalj i u vis koriste uglavnom igrači kod realizacije s krilnih pozicija, kada je skokom istovremeno potrebno što više otvoriti kut šutiranja, doći što bliže vrataru i izdići se što više iznad njega. U tom slučaju, odraz je usmjeren otprilike pod kutom od 45 stupnjeva koso u smjeru crte sedmerca, ako je zalet iz kornera. Ako je zalet iz pravca uzdužne crte igrač će također otvarati kut skokom u smjeru crte sedmerca, a ako to nije moguće uslijed obrambenog djelovanja protivničkog igrača, tada će odraz usmjeriti u pravcu vrata. U odnosu na trenutak izbačaja, razlikujemo šutiranje u uzlaznoj, silaznoj ili najvišoj točki skoka. Šutiranje u uzlaznoj putanji zbog svoje preuranjenosti često je neuspješno, osobito ako igrač otkrije smjer udarca, ali ga igrači ponekad upotrebljavaju upravo da bi iskoristili trenutnu nespremnost protivničkih braniča ili vratara. Udarcem u najvišoj točki skoka služe se vanjski pucači u nastojanju da realiziraju preko visokog obrambenog bloka. Realizacija u silaznoj putanji skoka javlja se kod krilnih igrača koji odgodom trenutka izbačaja lopte povećavaju kut šutiranja, a tzv. zadrška karakteristična je i za šut vanjskih igrača koji produžavanjem skoka izbjegavaju protivnički blok.
Osnovni udarac iz skoka, bez obzira na usmjerenost, započinje odrazom s noge suprotne izbačajnoj ruci. Odraz se vrši tzv. valjanjem počevši od pete preko stopala i prstiju i energičnim djelovanjem mišića opružača u skočnom zglobu te zglobu koljena i kuka. Odrazna noge je zato blago pogrčena u koljenu, dok se slobodna noga koja je nešto pogrčenija, zamahom odvodi naprijed i u stranu prema vani, pospješujući na taj način snagu odraza. Položaj tijela sličan je onom kod osnovnog bacanja s tla. Ruka s loptom i rame izbačajne ruke odvodi se u zaručenje, tako da je suprotno rame istureno prema naprijed, a trup uspravan. Izbačaj započinje okretanjem - odsukom trupa oko uzdužne osovine i kretanjem ramena izbačajne ruke prema naprijed. Ruka je tek blago pogrčena u laktu, tako da se lopta dovodi visoko iznad glave i sa strane, malo više od širine ramena. Kad izbačajno rame prijeđe poprečnu ravninu, bacanje se nastavlja kretanjem lakta i na kraju šake prema naprijed, popraćeno retroaktivnim kretanjem zamašne noge prema natrag i dolje, što pospješuje silu izbačaja. Prvi kontakt s podlogom kod doskoka ostvaruje se odraznom nogom. Osim osnovnog bacanja iz skoka razlikujemo i više njegovih modifikacija koje su karakteristične za pojedine igračke pozicije. Tako se na primjer skok s krilne pozicije, osim po usmjerenosti odraza koji mora biti i u dalj i vis pod 45 stupnjeva i usmjeren dijagonalno prema crti sedmerca radi otvaranja kuta, razlikuje i po položaju izbačajne ruke koja se odvodi više u stranu tako da je kod izbačaja lakat paralelan s tlom. Isto tako, zbog naglašenijeg zasuka trupa, nužno je prije izbačaja izvršiti izbacivanje kuka zamašne noge prema naprijed. Kada je kut šutiranja mali ili kada je zalet usmjeren koso prema golu, krilni igrači ponekad primjenjuju skok-šut odrazom s iste noge u odnosu na ruku u kojoj je lopta. Specifičan način šutiranja otklonom (eret), primjenjuju krilni igrači sa sukladnog krila (npr. dešnjak s desnog krila).Vanjski igrači nekad šutiraju iz odraza dvjema nogama u vis iz kratkog zaleta, dok kružni napadači koji nemaju vremena za zalet i ometani su od protivničkih braniča, znaju izvesti udarac iz skoka sunožnim odrazom, kada su bokom, pa čak i leđima okrenuti vratima.
GREŠKE (osnovna varijanta)
odraz s noge sukladne izbačajnoj ruci
odraz samo preko prstiju, a ne cijelim stopalom
doskok na suprotnu nogu
kriva usmjerenost odraza u odnosu na situacijsku okolnost u igri
nisko držanje lopte kod izbačaja (lakat ispod ramena)
nije prisutan zasuk trupa i odvođenje ramena izbačajne ruke prema natrag, već ramena os leži na poprečnoj ravnini
trup nije uspravan već otklonjenjen naprijed, natrag ili u stranu
neaktivna slobodna noga
9. UDARAC S PADOM (ROLANJE)
Udarac s padom obično primjenjuju kružni, a nešto rjeđe i krilni napadači. Kod krilnih igrača pad se više javlja kao posljedica kompenzacije inercijskih i gravitacijskih sila koje su naglašene zbog igračeva nastojanja da maksimalno poveća kut šutiranja. Osim toga do narušavanja inercijskih i gravitacijskih sila često dolazi i uslijed djelovanja protivničkih braniča, što posebno dolazi do izražaja kod kružnog napadača koji šut s padom primjenjuje, kako bi koristeći gravitaciju i dugotrajno djelovanje na loptu, povećao snagu udarca. Udarac se može izvesti iz različitih naprijed opisanih padova. Najčešće se realizira u padu iz skleka ili u padu s okretanjem tijela oko uzdužne osi koji je tehnički znatno zahtjevniji. Kod udarca u padu s rotacijom ili tzv. rolanja, nastoji se djelovanje sile teže pretvoriti u specifična rotacijska kretanja i tako bezbolno amortizirati silu pada. Rolanje započinje iz dijagonalnog stava s iskorakom lijeve noge (za dešnjaka) i spuštanjem središta težišta na niže. Dolazi zatim do pomicanja trupa i lijevog ramena prema naprijed i dolje, čime dolazi do narušavanja ravnoteže i odvajanja desne noge od tla te njenog odvođenja po polukružnoj putanji u desnu stranu ispred lijeve noge. Tijekom pada dolazi do izbacivanja desnog kuka, a zatim i odsuka trupa, na što se nadovezuje izbačajni pokret lakta i šake, tako da se izbačaj lopte vrši u trenutku kada tijelo pucača u odnosu na tlo zatvara kut 45-60 stupnjeva. Neposredno nakon izbačaja, dolazi najprije do kontakta stopala desne noge s podlogom koja se postavlja u prostor, a zatim i šake lijeve ruke, koja je radi bolje amortizacije pogrčena u laktu. Uslijed naglašenog odsuka trupa prilikom izbačaja, desno rame prestiže desnu nogu, što omogućava da se nakon ispuštanja lopte, desna ruka koja se savije u laktu postavi na pod neposredno do lijeve. Kontakt se najprije ostvaruje vanjskom stranom šake, a zatim podlaktice, lakta, ramena, lopatice i leđa. Ovi amortizirajući pokreti moraju biti usklađeni i prirodno nadovezani na cjelokupno prethodno kretanje, što osigurava da pad završi okretanjem tijela oko uzdužne osi. U trenutku kontakta desne ruke s tlom, treba privući lijevu nogu desnoj, što uz opružanje tijela omogućava nesmetanu rotaciju u koso u odnosu na vrata, onoliko puta koliko je potrebno da se igrač zaustavi. Ponekad se javljaju situacije kada zbog velike brzine kretanja, igrač opisanim načinom ne može kompenzirati inercijske sile, što je npr. slučaj kod šuta s krilnih pozicija ili iz protunapada.Tada se primjenjuje modificirano rolanje koje se od opisanog razlikuje po tome što je tijelo pogrčeno pa se rotacija uglavnom odvija preko ramena izbačajne ruke kao kod pada u judu (slika 9).
GREŠKE (osnovna varijanta)
visok položaj težišta tijela u stavu prije pada
pogrčeno, a ne ispruženo tijelo u padu
izbačaj se ne vrši tijekom, već prije pada
nepravilno odvođenje zamašne noge
izbačajna ruka kod kontakta s tlom je ispružena, a ne pogrčena
postavljanje izbačajne ruke na tlo iza druge ruke, što dovodi do pada na rame i ozljeđivanja
pogrčeno, a ne ispruženo tijelo kod okretanja
okretanje tijela ne odvija se koso, već okomito ili paralelno u odnosu na vrata
10. VARKA JEDNOSTRUKE PROMJENE PRAVCA KRETANJA
Ovo je najučestalija i najjednostavnija varka. Iz paralelnog stava vrši se iskorak u stranu suprotnu od izbačajne ruke (lažni dio). Težina se prebacuje na iskoračnu nogu koja je blago pogrčena u koljenu uz istovremeni mali otklon trupa prema toj nozi. Izvršni dio varke započinje snažnim ispružanjem iskoračne noge i otklanjanjem trupa u suprotnu stranu te prebacivanjem težine na drugu nogu. Iskoračna noga prekorakom se postavlja ispred stajne noge i to u stranu prema izbačajnoj ruci (drugi korak) čime se ostvaruje prolaz u suprotnu stranu od lažne namjere, odnosno u stranu izbačajne ruke.
11. VARKA LAŽNOG UDARCA - PROLAZ NA SUPROTNU STRANU
Varka započinje iz dijagonalnog stava iskorakom suprotne noge u odnosu na izbačajnu ruku koja je u krajnjem zaručenju (prvi korak).Slijedi uvjerljiv zamah ruke s loptom kao da se radi o stvarnom bacanju na gol koje se izvodi na strani izbačajne ruke u visini glave, pri čemu se težina prenosi na iskoračnu nogu (lažna faza). Pri kraju lažnog izbačaja, kada je lakat prešao poprečnu ravninu, dolazi do naglog zaustavljanja izbačajnog pokreta (stvarna faza), zakretanja tijela oko uzdužne osi za 180 stupnjeva, koje je potpomognuto inercijom lažnog izbačaja te iskoraka drugom nogom ispred stajne (drugi korak), čime se branič zaobilazi sa suprotne strane u odnosu na lažni dio varke. Prilikom zakretanja tijela ruka s loptom je znatno pogrčena u laktu i postavljena ispred tijela u visini ramena, tako da je zaštićena od protivnika. Slijedi iskorak stajnom nogom u istom smjeru (treći korak), čime se igrač dovodi u odgovarajući dijagonalni stav i završava prolazom pored braniča na suprotnoj strani od izbačajne ruke.
12.VARKA LAŽNOG UDARCA I LAŽNE PROMJENE PRAVCA KRETANJA
Varka započinje iz dijagonalnog stava s iskorakom suprotne noge u odnosu na izbačajnu ruku koja je u krajnjem zaručenju (prvi korak). Slijedi uvjerljiv zamah ruke s loptom kao da se radi o stvarnom bacanju na gol, koje se izvodi na strani izbačajne ruke u visini glave pri čemu se težina prenosi na iskoračnu nogu (prva lažna faza). Pri kraju lažnog izbačaja kada je lakat prešao poprečnu ravninu dolazi do naglog zaustavljanja izbačajnog pokreta, trenutnog prebacivanja težine na zadnju nogu te kratkog kliznog koraka iskoračnom nogom u suprotnu stranu od izbačajne ruke (drugi korak). Težina se prebacuje na iskoračnu nogu koja se pogrči uz blagi otklon trupa na tu stranu (druga lažna faza). Stvarna faza započinje odrazom s iskoračne noge, otklonom trupa u suprotnu stranu te iskorakom iste noge u suprotnu stranu ispred stajne noge (treći korak) čime se branič zaobilazi na strani izbačajne ruke, odnosno na strani prve lažne namjere.
13. VARKA OTKLONOM TIJELA
Varka se provodi iz paralelnog stava tako da se najprije prenese težina tijela na nogu sukladnu izbačajnoj ruci i izvrši blagi otklon trupa na stranu izbačajne ruke (lažna faza). Potom slijedi nagli prijenos težine tijela na drugu nogu kojom se iskoračuje naprijed i u stranu suprotnu od izbačajne ruke, uz naglašeni otklon i zasuk trupa u istom smjeru. Ruka s loptom se ispruži i izvodi kružni pokret poput zaveslaja iznad glave kako bi se zaobišao branič (izvršna faza). Za to vrijeme slobodna ruka je pogrčena u laktu i nalazi se ispred tijela tako da se može postaviti preko braničeve ruke čime ga se ometa u obrambenom djelovanju. Drugi korak se izvodi nogom koja je sukladna izbačajnoj ruci i to u smjeru vrata, nakon čega slijedi i treći korak drugom nogom.
13.a VARKA OTKLONOM I OKRETOM
Ova varka je produžena varijanta prethodne, a izvodi se kada igrač primjenjujući naprijed opisanu varku nije u mogućnosti proći braniča na suprotnu stranu od izbačajne ruke zbog njegovog efikasnog obrambenog djelovanja. Stoga nakon svih izvršenih radnji kao u prethodnoj varci, zaključno do iskoraka sukladnom nogom u odnosu na izbačajnu ruku, koji u ovom slučaju znači završetak druge lažne faze, dolazi do prebacivanja težine na tu nogu i njenog blagog pogrčenja. Iz ovakvog dijagonalnog stava u kojem je rame izbačajne ruke istureno naprijed, započinje izvršna faza ispružanjem iskoračne noge, prebacivanjem težine tijela na zadnju nogu te okretanje tijela oko uzdužne osi na prednjem dijelu stopala stajne noge za gotovo 360 stupnjeva. Iskoračna noga se odvaja od tla i nakon zamaha po kružnoj putanji kojim se pospješuje okret, postavlja na tlo ispred stajne noge na drugu stranu od braniča (drugi korak). Tijekom okreta slobodna ruka je aktivna i postavljena iznad protivnikove. Nakon što je branič zaobiđen, iskoračuje se stajnom nogom (treći korak) prema naprijed, tako da se u konačnici prolaz ostvaruje na strani izbačajne ruke.
14. VARKA DVOSTRUKE PROMJENA PRAVCA KRETANJA
Iz paralelnog stava izvodi se iskorak u stranu izbačajne ruke (prvi korak - prva lažna faza). Težina se prebacuje na iskoraknu nogu koja se blago pogrči uz istovremeni otklon trupa prema toj nozi. Slijedi snažno ispružanje te noge, otklon tijela na suprotnu stranu, iskorak drugom nogom u smjeru suprotnom od izbačajne ruke (drugi korak - druga lažna faza) te prebacivanje težine na tu nogu i njeno blago pogrčenje. Stvarna faza (treći korak) započinje ispružanjem iskoračne noge, otklanjanjem trupa na suprotnu stranu i prebacivanjem težine tijela na drugu nogu, a završava prekorakom iskoračne noge koja se postavlja ispred stajne noge i to u stranu prema izbačajnoj ruci, čime se ostvaruje prolaz na istu stranu u odnosu na prvu lažnu namjeru, odnosno u stranu izbačajne ruke.
15. VARKA LAŽNOG UDARCA - OKRET U SUPROTNU STRANU
Varka započinje iz dijagonalnog stava s iskorakom suprotne noge u odnosu na izbačajnu ruku koja je u maksimalnom zaručenju (prvi korak). Slijedi uvjerljiv zamah ruke s loptom kao da se radi o stvarnom bacanju na gol, koje se izvodi u visini glave na strani izbačajne ruke, pri čemu se težina prenosi na iskoraknu nogu (prva lažna faza). Pri kraju lažnog bacanja, kada je lakat prešao poprečnu ravninu započinje stvarna faza, najprije zaustavljanjem izbačajnog pokreta, nakon čega slijedi okretanje tijela oko uzdužne osi unatrag na prednjem dijelu stopala iskorakne noge za 360 stupnjeva. Zakretanje završava iskorakom slobodne noge prema naprijed (drugi korak), čime se brani zaobilazi sa suprotne strane u odnosu na izbačajnu ruku. Slijedi potom i treći korak stajnom nogom u istom smjeru, čime se napadač dovodi u odgovarajući dijagonalni stav, a prolaz završava na suprotnoj strani u odnosu na lažnu namjeru.
moze li nesto vise o dodavanju imam sutra fizicko i trebam napisat o dodavanju u rukometu ali pozdrav svakako
ОдговориИзбриши